Postoji jedna dimenzija nepoznata covjeku Prostor izmedju svjetlosti i sjenke, izmedju nauke i praznovjerja To je dimenzija tamnih sila perverzne imaginacije Gospodari te dimenzije nazivaju se pklatovi Pklatovi imaju oci i usi, i noge i ruke, i ledeni dah Samo im je dodir potpuno mek, korak potpuno lak Zauzeli su cijeli nas grad i poceli sebi ljude zvat Nisi vise znao ko je covjek, a ko je pklat C5 D# C5... Ubrzo su usli u svaki nas dom i ljudima spustili zavjese Svak je mogao da vidi samo unutra, a niko nije gledao napolje Na ulicu su pustili bijele medvjede cija je dlaka sjajna Dosli su iz dalekog svemira, njihovo porijeklo mora ostati tajna G F Am G Mi smo pklatovi i nemojte nam sta zamjeriti G F Am G Mi samo zelimo da mislite ko mi C Ko mi C5 D# C5... Izmedju nas, draga, ne postoji nista, otkako su na nasa vrata kucali Ne cujemo krik komsinice, niti smo plin osjetili Prazne su case,puna pepeljara,nestaju boje, srce kuca sporo tika-tak Nema vise poljupca, ni svadje, ni samara, tvoga tijela, draga, Ja se vise ne sjecam G F... Mi smo pklatovi... G F... Mi smo pklatovi... G5... Iskaci kroz prozor, mala, i bjezimo odavde U dvoriste i park, pa sve do kraja ulice Ja cu na drugu stranu, da im trag zametnem Ti cekaj na kraju grada, nek auto bude upaljen [solo&fade] C Em F G C Em F G