Promatram rijeku, šutljivih ljudi Gužva u gradu, da čovjek poludi Toliko sudbina, kraj mene prolazi A nikog da pita me, kako si I krenem prečicom, što davno je poznam U nekom klincu, sebe prepoznam S torbom u ruci, pod krošnjom topole U malom parku, kraj moje škole I prvo što vidim, ko čovjek da sanja Škola mi izgleda, nekako manja Ulazim u svoj razred i gledam Pa zar nas je stalo tu svih 37 A onda kroz maglu izviru lica Vedrih dječaka i djevojčica I jedne oči zbog kojih sam bdio Gotovo da sam ih zaboravio E moj gospodine, prolaze godine Ne znaš ni kako, ne znaš ni kada Čovjek o tome niti ne misli A mi smo sebi, uglavnom isti Nizu se slike ko na ekranu Plesnjaci u srednjoj, tulumi u stranu Glasni komentari, s dečkima u kinu Iskustvo prve ljubavi, na brzinu I ne vjeruj starijem kad reći ti zna E da imam tvoje godine ja A ovu pamet jer nema čuda Mladost je mladost i mora biti luda E moj gospodine, prolaze godine Ne znaš ni kako, ne znaš ni kada Čovjek o tome, niti ne misli A mi smo sebi uglavnom isti E moj gospodine, prolaze godine Djetinjstvo kao da, bilo je juče Gledamo kako, rastu klinci A mi smo sebi uglavnom isti E moj gospodine prolaze godine Ne znaš ni kako ne znaš ni kada Čovjek o tome, niti ne misli A mi smo sebi uglavnom isti E moj gospodine prolaze godine Djetinjstvo kao da bilo je juče Gledamo kako rastu klinci A mi smo sebi uglavnom isti