Sebe dugo sam tražio Prečicom znanom zalutao Pred mojim vratima Ona je čekala ranjenog jelena Krive staze sam gazio Stotinu puta posrnuo U svojim snovima Ona je čuvala ranjenog jelena Gdje mi je pamet bila Pa da nisam vidio njene poglede Kao svila, bile su njene utjehe Gdje mi je pamet bila Pa da nisam shvatio što je trpila Zbog svoga, ranjenog jelena Tog jutra sam stigao Svjestan da sam zakasnio Pred mojim vratima Njenih tragova, nema, nema nikoga A ja i dalje, gazim snjegove duboke Koprive i dukate Na svijetu jedina Ona je čekala ranjenog jelena Gdje mi je pamet bila Pa da nisam vidio njene poglede Kao svila, bile su njene utjehe Gdje mi je pamet bila Pa da nisam shvatio što je trpila Zbog svoga, ranjenog jelena