Kroz Banja Luku ne pjevam udjeli pogled praznom nebu iznad grada ni so na rani, ni mrznja nista ne daj da te svlada Preleti crnu sjenu iznad zgrada miris sjecanja i nada ispod smeca mozda nadjes stari sjaj Izgori vatro, prekasno sazna sta mi znace tvoja svijetla osnovna skola Kasim Hadzic i studenac Svaki pedalj zelenih aleja ona koje vise nema Ferhadija moja sramota, sav moj bol Zagrli me dah lak i blag od cura s Mejdana kao da je onaj maj bas samo ruzan san Sanjao sam Vrbas u krilu kastela da u grad za starih razlednica vrate se draga lica prognana jata ptica do ulica djetinstva Budi se grad, kolona mrtvih dusa vraca se tad u neka tudja jutra nikome mira ne da, bijelo sidro od kamena, tresnja sa Sehitluka O, Banja Luko, prva ljubavi prvo pivo poslije skole put Marsala Tita '88 svaki tren sa sobom svuda nosim ne zaboravljam, jos mislim na te lijepa safika dunja Sanjat cu znam vitke munare sahat u svoj grad gdje god mi sutra svane uzdah kako mame zovu me u aksame sav mu korak udneva Dalje cu sam, uz refren stare pjesme sto ponavljam dok spava Banja Luka Meni san iz daleka moje sunce, moja rijeka tuzna bajko Bosanska